HOME | Nekoliko slova

08. 12. 2008.

Hodočasnik

Svjestan puta, svoje korake posvećuje krajnjem odredištu – kroz vrijeme gazi putnik koji transcendira putovanje.

24. 11. 2008.

Misloholičar

Na dvije noge uspravljen, sam sebe doživljava kao `animal rationalis` i prkosno lupa šakom od stol:"Mislim, dakle jesam!"
Problem sa svakim -holičarstvom jest što ekstremnim forsiranjem upada u isključivost i ovisnost. Kod misloholičarstva te posljedice su najdiskretnije i tek kroz neuštimane psihološke prisile moguće je nazrijeti kako se zbog opsesivnog druženja s mislima gubi komunikacija sa stvarnim trenucima.
Tako, omamljeni poput klinaca pred Playstation-om, ljudi tapkaju s povezom misli na očima...

10. 11. 2008.

Nestalnost

Nestalnost naizmjeničnih ritmova naravi ne treba doživljavati kao nedosljednost, zato jer su prirodni procesi moralno neutralne činjenice s kojima ne smijemo maltretirati savjest.

03. 11. 2008.

Jedno

Po oltaru vremena `stvorenje` emancipira svoju svrhu, te se kroz slavu Božju izdiže u mir jednote bića.

06. 10. 2008.

Krhkost

Opet me moja krhkost motivira da se predanije utječem Tebi - ne bih li se nekako stabilizirao na toj razini slobode nužnoj za prepoznavanje i djelotvorno nadilaženje samoobmanjujućih racionalizacija.

01. 09. 2008.

Tjeskoba

Manijakalno subjektivno, do banalnosti izdetaljizirano, skrupulozno analiziranje prošlosti upada u zamku paralizirajućih zaključaka.
Zamku zakamufliranu fanatično marljivim perfekcionizmom. Zamku koja te zarobljuje u zagušljivi i skučeni prostor vlastitoga uma.
Tjeskobnost je psihološko stanje pojedinca koji ne želi, ne uspijeva ili jednostavno zaboravlja da u svoje radikalno isključive kalkulacije uračunava nepredvidivi ali konstantno izvjesni efekt Božje volje.

21. 08. 2008.

Bože!

Ne želim, poput molitvenog rutinera dehidrirana duha, ofrlje silidžati zazive niti od toga očekivati magični učinak.
Hoću "samo" da ti se javim - primjereno mojim sposobnostima i tvome dostojanstvu.

16. 08. 2008.

Bog si!

Ne nasjedaš na ucjenjivačke sentimentalnosti - nedaš se instrumentalizirati, jer si Bog.
Neupitno nazočan ali do granica sumnje diskretan, jer si Bog.

01. 08. 2008.

Ljubomorni Bog

Bože, hvala ti što si toliko ljubomoran na svakodnevne inačice mojih alternativnih idola da me prepuštaš mizeriji njihove ništavnosti...

23. 07. 2008.

Patetika

Gotovo sakralizirano, naše pojedinačno (intimno) ili skupno (javno) ozračje patetike je inspirirano ohološću - onom bahatom drskošću koja se usuđuje očajavati zbog nemoći da svojom voljom siluje stvarnost.

21. 07. 2008.

U vrućini lahore

Dašak duhovnog iskustva - ne samo da zbunjeni ego ostavi u ofsajdu života, nego mi iznova posvješćuje da nisam tek sustav psiho-fizičkih procesa uvjetovan ishodima manipulativnih društvenih igara ili pak hirovima prirode, već iznad svega toga - jesam!

21. 03. 2008.

"Sitnice"

Sitnice su poluproizvod trenutka i okolnosti koje u početku doživljavamo kao već poznate situacije, pa ih smatramo lako rješivim zadacima te unaprijed računamo na podrazumijevani slijed ili ishod tog našeg predviđanja. No, s razlogom one zarade svoje navodnike jer postanu uzrokom mnogih stresnih situacija i poticaj većini nesporazuma.

Ipak, ta nepredvidivost sitnica ustvari je blagoslov koji nam posvješćuje našu ograničenost i stalnu ovisnost o Izvoru života. Ova činjenica da bez Boga ne možemo ništa učiniti (Iv 15,5) nije naš hendikep, nego datost po kojoj funkcionira stvarnost.

05. 02. 2008.

Uzdanje

Uzdanje je poput novog agregatnog stanje vjere.

Kvalitativno je to ona ista milost vjere, no sadržajno je ojačana dozom duhovne ležernosti. Ležernosti koja `zna komu povjerova` te stoga nije zabrinuta sadašnjošću, ne strepi od budućnosti i ne preza `hvaliti se svojim slabostima`!

15. 01. 2008.

... dolinom smrti proći (Ps 23,4)

Prestanak rada vitalnih tjelesnih funkcija i utrnuće svijesti - otprilike tako liječnici konstatiraju smrt. Iako naizgled grub, ovakav znanstveni izričaj ipak pomaže nama - sudionicima života da steknemo što vjerodostojniji uvid u događaj smrti.
Smrt je odsustvo života iz materijalnoga tijela. Ne postoje dokazi da je smrću uništen život koji je boravio u tijelu, nego je jedino moguće utvrditi da je nastupanjem smrti to nekad živo tijelo postalo leš.
A leš poput "živog" svjedoka vremenske relativnosti i grob kao sjećanje na umrlu osobu ostaju trajni izazov vjere u Život...
by Klaudijo - Mostar