HOME | Nekoliko slova

31. 05. 2007.

Suradnja s milošću

Uviđajući degradirajući efekt iskustva grijeha, kroz proces kajanja se izgrađuje beskompromisna odluka:" ... čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da neću više griješiti"!
Poput Jakova, vjernik se čvrstoćom odluke hrve s Bogom za blagoslov. A Bog, uvažavajući ljudsko dostojanstvo i cijeneći iskrenu nakanu, prihvaća borbu. Naravno da ovo svjedočanstvo ne bi smjelo zavesti na zaključak kako je potrebno zarađivati Božju milost.
Relacija koju Bog ozbiljno shvaća (patetične, fanatične i srodne frekvencije On i ne hvata) jest partnerski odnos suradnje, usredotočen na oblikovanje kompatibilnosti našeg stava s Njegovom voljom.

24. 05. 2007.

`Gosti stanova glinenih`

Već sam se susretao s izrazom glinene posude upotrijebljavanim kao slika za ljudsko tijelo, no izraz iz knjige o Jobu gosti stanova glinenih (Job 4,19) - dosada mi je promicao.
Njegova punija sadržajnost ne samo da opisuje propadljivost i prolaznost tijela (stanovi glineni), nego kroz funkciju gosta precizira narav boravka i korištenja tih stanova.
Dakle, nisam vlasnik tijela, nego mi je darovana privilegija da privremeno koristim blagodat tog gostoprimstva.
Milost ovog uvida oplemenjuje...

23. 05. 2007.

Neodgovornost

Jutros me puk`o onaj stih:"Sve brige svoje, Tebi dajem..."(D.F.) A onda se zapitam smijem li se tako ponašati te prebacivati brige na dugoga, nije li to neodgovorno?
Naravno da je neodogovorno i sablažnjivo za one koji žive sebi, u sebi i po sebi, ali ukoliko ne živim više ja, nego živi u meni Krist (Gal 2,20) onda postaje jasniji ovaj stih. U trenucima kada zaboravim kako je ustvari sve ispraznost (Prop 1,2), tada razum instiktivno aktivira brige sa zadatkom da izrade strategiju očuvanja nadzora nad različitim životnim situacijama u stilu "što bi bilo kad bi bilo", a takva razumska metoda uglavnom se pokaže kao naivni promašaj.
U milosti vjere, čin predavanja briga Bogu je trenutačno djelotvoran, oslobađa od tašte odgovornosti. Evo, ponovno onih, u glavi mi aktualnih, stihova: Sve brige svoje, Tebi dajem - sve boli moje, život moj - primi o Bože molitvu moju...

21. 05. 2007.

Ustani!

Bog nek' ustane! Razbježali se dušmani njegovi! (Ps 68,2)

Doima me se ovaj zaziv Bogu da ustane, jer kad Bog ustane - dušmani bježe a vjernici ga slave. Stoga, jutrom ustani u meni, Bože, nek` se razbježe isprazne misli da s povjerenjem prihvatim još jedan dan slave tvoje.

18. 05. 2007.

Tiha radost

... srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće.
U onaj me dan nećete ništa više pitati.
(Iv 16, 22-23)
U glavi postoji pohranjena informacija kako `Bog daje i ono što se ne usuđujemo moliti`. U konkretnim situacijama doživljavam istinitost ove tvrdnje, te, svjestan primljene milosti, pokušavam iskazati zahvalnost i nerijetko ostajem zbunjen jer kao nesavršeno biće teško prihvaćam činjenicu da `Bogu nije potrebna naša hvala, nego je Njegov dar što smo mu zahvalni`!
Tu negdje je granica ulaska u tihu radost! U radost neopterećenu fenomenološkim imperativima da bude očitovana i doživljena kroz emocije, u radost postojanog mira utemeljnog na pouzdanju u nebeskog Jamca, u radost razoružanu od pitanja.

15. 05. 2007.

Ne zapusti me!

Jahve, što ja počeh, ti dovrši! Jahve, vječna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti! (Ps 138,8)

Ne zapusti me, Bože! Ti koji Jesi, ne zapusti ono što Jest u meni jer `uzalud se muče graditelji`, uzalud je spremnost i angažiranost bez Tvog blagoslova.

14. 05. 2007.

Trs

Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici. (Iv 15,8)


Milosni sokovi božanskog trsa pulsiraju mi u srcu! Obradovalo me što sam, čeprkajući po internetu, naišao na rasprave o odlikama tradicionalnog (predkoncilskog) reda Mise na forumu Ureda HBK za mlade.

Ne ulazeći u detalje pojedinih liturgijskih obreda, podržavam ideju o `vraćanju oltara na njegovo mjesto`, tj. okrenutost svećenika leđima prema vjernicima. Uvjeren sam da bi takav pristup potaknuo svećenike i vjernike na zahvalniju euharistiju i ponizniji pristup otajstvu spasenja.

11. 05. 2007.

Ohrabrenje

Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše... (Dj 15,24)
Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli! (Dj 15,28-29)

Iskrena podrška iskazana od vjerodostojne osobe jest dobrodošla i okrepljujuća za duh. A tek kad čuješ Isusa: "Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. (Iv 15,16)

10. 05. 2007.

Licemjerje

Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi? Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni. Nato sve mnoštvo umuknu. (Dj 15,10-12)
Ovaj navod iz Svetog pisma uvijek me iznova štrecne, očito gađa izravno u srž bića. Naime, često se pod krinkom teološki izverzirane retorike, oholost ponaša poput brokera spasenja. Stoga, u ime Isusovo, usuđujem se izustiti osobnu molitvu za prosvjetljenje nadležnih osoba i kongregacija unutar Crkve kako bi pokrenuli inicijativu za oslobađanje reda sv. mise od sadržaja koji se zove propovijed.
Svrha propovijedi je bila pojašnjavanje, a u vremenu korištenja latinskog jezika i prevođenje, misnih čitanja te na taj način približavanje Božje riječi vjernicima. Budući da je to bilo razdoblje nepismenosti puka - takva institucija propovijedi je bila opravdana i neosporno korisna. No, danas propovijedi navode vjernike na sablazni, kontradiktornosti, nedosljednosti, zbunjenost apsurdima i sl. vjerujem nenamjerne ali očite probleme s posljedicama propovijedanja.
Žao mi je što se evo i ja rasplinuh u sporedne stvari - a jedno je bitno (Lk 10,42), jedan je uzrok Evanđelja (radosne vijesti): milošću smo spašeni!(Dj 15,12)
by Klaudijo - Mostar