HOME | Nekoliko slova

12. 12. 2007.

... siđi s križa (Mt 27,40)

Isus je ignorirao ovu provokaciju, ali za mene je uspjeh uopće prepoznati takve i slične napasti jer se u pravilu dovlače kao naizgled razumne sugestije koje ne možeš ne uvažiti.
Bježimo od križeva i, kolikogod to zvučalo kao logično - normalno ponašanje pri iskustvima trpljenja; ipak takva reakcija traženja alternativnih izlazaka mimo konkretnih okolnosti objektivne životne situacije, rezultira kreiranjem subjektivnih iluzija.
Ukoliko ti je dugoročni cilj sudjelovati u stvarnosti a ne lutati za opsjenama; ispravna odluka pri susretu s križem jest prihvatiti ga. Jedino tako možeš ostvariti komunikaciju s križem, te čuti i doživjeti tebi namijenjenu dozu istine.
Inače, radi orijentacije valja znati da je motiv za "silazak s križa" rijetko u zahtjevnosti određenog problema, nego je to (kao u Mt 27,40) uglavnom ucijenjenost nekim dokazivanjem, čija je svrha isprovocirati našu oholost.

19. 11. 2007.

Čisto srce

Nije to neki preuzetni asketski cilj, kojeg bi se vlastitim nastojanjima moglo dosegnuti. Božji je to posao - što psalmist i potvrđuje kad moli:"čisto srce stvori mi, Bože!" (Ps 51,12)
Dakle, čistoća srca (srce = središte misli) ne postiže se mijenjanjem ili oblikovanjem nečega već postojećeg, nego zadire u kategoriju novog stvaranja, u područje pod Božjom nadležnošću.
Stoga je novostvorena čistoća ustvari milost, koja neće rezultirati izglancanim mislima i željama, niti većom količinom pobožnih zaziva ili moralnih odluka; nego se tu čistoću može iskusiti kroz proces kontinuiranog čišćenja, proces u kojem se psiha prepušta djelovanju milosti zaborava i na taj način oslobađa od isluženih misli, spremna za novu pespektivu, za pogled koji nadilazi konfuziju privremenih uvjetovanosti te s blagoslovom "čistog srca" gleda Boga! (Mt 5,8)

05. 11. 2007.

Ne živi čovjek samo o kruhu (Mt 4,4)

Suprostavljajući se onom `pametnjakoviću`, Isus nije omalovažio niti isključio važnost kruha (simbol materijalnih potreba) nego ukazao i na mogućnost potpunijeg upoznavanja stvarnosti.

16. 10. 2007.

Ne iskušavaj Gospodina! (Mt 4,7)

Dok god vjeru živimo poput znanstvenog opita, nismo ni svjesni koliko često i na kakve sve načine se ustvari upuštamo u iskušavanje Boga!
Tek kad Boga prihvatiš i upoznaš kao činjenicu, smirena vjera postaje dovoljno odvažna da bez straha korača po vodi svakodnevnice (Mt 14,29) jer te sve manje i manje impresionira svjetska huka valova.

08. 10. 2007.

Akupunktura

Budući da nije sposobna prihvatiti činjenicu kako nema, niti će ikada imati potpuni nadzor nad svim događanjima - pri iskustvu neuspjeha oholost proživljava agoniju, te nakon razočaranja instiktivno srlja za bilokakvom surogat utjehom...
A to su rizični trenuci za duhovno zdravlje naše boležljive "kičme". Stoga je u cilju prevencije ispravnog držanja korisno izvršiti akupunkturu koljenima, tako da klečeći koljena mogu svojim preciznim, odmjerenim i oštrim ubodima stimulirati vječnu energiju Života u nama.

24. 09. 2007.

Front

Hladnokrvni ubojica naših nježnih, brižno hranjenih, uljuljkavanih i krhkih iluzijica jest Istina.
Masovne grobnice želja, osjećaja, kvazi ideja i naivnih hipoteza su tek kolateralne žrtve rata protiv duhovnog nemira.
Istina oslobađa (Iv 8,32). No, ostaje izazov - na stijegu križa održati uzdignutom zastavu mira i radosti (Rim 14,17) usprkos gerilskim napadima laži i opsjena.

13. 09. 2007.

Molitva

Ti, Bože, znaš što mi je potrebno (Usp. Mt 6,5-8), znaš koliko, kako i kada ćeš mi nekim dobrom, stvarnošću ili iluzijom: poljuljati predrasude, učvrstiti vjeru, devalvirati taštinu ili servisirati narav.
Stoga mi je obuzdavati `blebetanje` jezika, očiju i misli, te s iscjeđenom vjerom kleknuti ususret Tebi...

04. 09. 2007.

Šutnja

Nije to tek odsutnost govora, niti posljedica nastojanja da se sputaju misli i riječi.
To je šok milosnog uvida vjere u prožetost Providnošću, šok od kojeg srce zanijemi te kao čin bogoštovlja `izusti šutnju`!

15. 08. 2007.

Kule od karata

Svako malo uruši se kula od karata mojih ideja i djela, o hvala Ti, Bože!
Hvala Ti, što raspuhuješ moje, u sumnjama utemeljene, misaone bedeme, hvala Ti što brkaš proračune interesnih motivacija mog preuzetno revnosnog garda i hvala što u ruševine mojih kula od karata mogu pokapati taj, skoro paranoidni, obrambeni stav oholosti koji me udaljava od jednostavnsti bezazlenog trenutka blagoslovljene sadašnjosti.
Hvala Ti, Bože što mogu izreći: odričem se svojih kula od karata - amen.

01. 08. 2007.

Savez

krv
Vjerujem u Boga - i Sotona je 100% siguran u Božju opstojnost; vjerujem da će Bog dobro nagraditi a zlo kazni - i Sotona to također zna i prihvaća...
Moglo bi se naredati još dosta ovakvih tvrdnji koje te, Bogu hvala, prisile da se zabrinuto upitaš: Pa po čemu sam onda drugačiji od Sotone!?
Ukoliko si ne uspijevam posvjestiti bit kojom se razlikujem od Sotone, onda je sadržajnost nekakve `tradicinalne religioznosti` uistinu upitna.
Ja sam (krštenjem) ugovorna strana saveza s Bogom. Naravno da Bog neće raskinuti sa mnom sklopljeni i u krvi svoga sina opečaćeni savez (Mt 26,28), ali koliko sam ja spreman ispunjavati obvezu iz tog ugovora (priznavati Ga svojim Bogom)?
Budući da se zbog svoje slabosti stalno spotičem, morat ću svoje opredjeljenje za Boga što češće opetovati, te na taj način ispunjavati ugovornu obvezu i činiti ono po čemu se mogu razlikovati od Sotone: klanjati se Bogu i hvaliti Boga!

30. 07. 2007.

Ne suobličujte se svijetu

crkva

Naivno je očekivati istinsko samoostvarenje od ritualnog trčkaranja za aktualnim trendovima pri čemu si spreman svoju osobnost suobličavati bezbroju bijednih kopija.
Stoga ovaj savjet: ne suobličujte se svijetu (Rim 12,2); pored upozorenja na prolaznost onoga što svijet nudi, ukazuje i na ohrabrujuću činjenicu da ono što već jesmo, naša posebnost i pouzdanje u Boga, čine dostatnu infrastruktura za dostojanstven život.

18. 07. 2007.

Jaganjac Božji

Jaganjac Božji
Posesivnoj skrupuloznosti teško je odvojiti se od svojih grijeha! Iscrpljujuće analize uzroka i posljedica uvlače savjest u klinč, tako da se nakon učinjenog grijeha, nakon pada u blato vlastite slabosti, često nastavimo valjati u tom blatu iskompleksiranih misli, opravdavajući to kao potrebu obračuna s grijehom i pokušaj detaljnijeg pokajanja.
A dovoljno je ustati i uspraviti se, te dopustiti Onomu koji oduzima / odnosi grijehe svijeta (Iv 1,29) da nas rastereti.

09. 07. 2007.

Hram

prozorUvijek iznova podcjenjujemo veličanstvenost činjenice da smo hram Božji i da Duh Božji prebiva u nama. (1 Kor 3,16)
Iako se stvarnost Božje nazočnosti ne može uspješno zanemarivati, malovjernost nastoji relativizirati ovakve `zahtjevne` svetopisamske tvrdnje, pokušavajući očuvati i opravdati ritam svoje mlakosti.
Također, i u svijesti iskrenog tražitelja, doživljavanje sebe kao hrama Božjeg nailazi na prepreku u onoj satnikovoj: "Nisam dostojan da uđeš pod krov moj..." (Mt 8,8)
No, umjesto poistovjećivanja s `nedostojnošću`, dopustite vjeri nek se zagleda u Boga koji stalno i bezuvjetno boravi u nama, naša je životna energija, srž bića - bitak.
On je Konstanta, konstanta koja Jest (Izl 3,14), po kojoj i u kojoj i mi jesmo (Dj 17,28).
Stoga ne samo da su iluzorna, nego ustvari iz oholosti izviru sva ona razmišljanja i eventualna nastojanja da se dosegne neka razina postojanja na kojoj bi čovjek mogao postati dostojan da ugosti Boga.
Boravak Boga u hramu: ovom tjelesnom ili onom kamenom, zasigurno se ne događa zbog dostojanstva tih građevima (propadljivog mesa i kostiju ili hladnog kamena).
Sva očitovana stvaralačka energija je Njegov hram, a od slučaja do slučaja, od osobe do osobe ovisi tko će, koliko i kako (p)ostati svjestan šapata blagog lahora (1 Kr 19,12).

04. 07. 2007.

Prst

Isus i Toma
U ime svih nas - Toma je stavio prst.
Taj prst je svjedok uskrsnuća koji `dokazuje` da naša vjera nije uzaludna. (Usp. 1 Kor 15,14)

28. 06. 2007.

Put (Iv 14,6)

šumska stazaIsus Krist se objavio kao Put, poveznica sudionika putovanja i cilja putovanja.
Najradije bih zaurlao: Put naš svagdašnji asfaltiraj nam, obilježi vertikalnom i horizontalnom signalizacijom, osvijetli ...
No simbolika puta podrazumijeva strpljivo prelaženje pojedinačnih, više ili manje zahtjevnih etapa, a nekada smo, svjesno ili ne, angažirani i da osobno trasiramo pokoju serpentinu vlastitog izbora.
Koračanje ovim Putem nije poput turističkog razledavanja niti nekakva dokona šetnja, nema tu mjesta plahim obaziranjima ni taštim obzirima (Usp. Lk 9,62); jer to je žuljevit pristup Istini(e), opredjeljenje je to k jednom smjeru koje traži stalnu usredotočenost.
I nema svrhe raspravljati s nadolazećim zavojima, preprekama i neravninama Puta, jer što ih brže i potpunije budemo prihvaćali to ćemo ih lakše i kvalitetnije svladavati.

26. 06. 2007.

Uska vrata (Mt 7,13-14)

Isus Krist
Uska su i najčešće ih promašujem. Kad se `potrudim` da ih kako tako nanišanim - pred očima je mutna slika i opet fulam, a kad potražim neke putokaze još dalje zalutam zbog `uredbi i nauka ljudskih`!
Ulazak kroz uska vrata jest čin vjere koji osobnom izvornošću poprima tu nužnu nebesku dimenziju.
Stoga neka vas nitko ne sudi po jelu ili po piću, po blagdanima, mlađacima ili subotama. To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest - tijelo Kristovo. Nitko neka vas ne podcjenjuje zato što on sam uživa u "poniznosti i štovanju anđela", zadubljuje se u svoja viđenja, bezrazložno se nadima tjelesnom pameću svojom, a ne drži se Glave, Njega od kojeg sve Tijelo, zglobovima i svezama zbrinuto i povezano, raste rastom Božjim. (Kol 2,16-19)

19. 06. 2007.

Stražariti

stražarBudući da se misli lako pokvare i udalje od nepodijeljene odanosti i čistoće koju dugujemo Kristu (Usp. 2 Kor 11,3 / NZ - suvremeni prijevod); stražariti nam je na vratima čula.
Zbog nestalnosti naše ljudske naravi, nužno je priznati, prihvatiti i posvješćivati si činjenicu da sam biće u stanju kontinuirane duhovne potrebe. (Usp. Mt 5,3 / NZ - s.p.)
A naravno da smo tijekom tog skliskog procesa `hranjenja` duhovne potrebe - izloženi rizicima različitih zastranjenja, no kad kao stražar konstatiram da prilazi neka misao - na meni je da hitro procijenim što učiniti. Dopustiti prolaz, zaustaviti, udaljiti ili ustrijeliti uljeza - svakom budnom stražaru je darovana milost instiktivnog uvida u moralnu kvalitetu bilo koje misli.
Stoga budimo sigurni da uljez ne može ući ukoliko na straži nije kukavica ili izdajica samoga sebe...

12. 06. 2007.

Fiat

mati Fiat-a
Neka mi bude...

Nenametljivo i nepredvidivo škakljiš tupost moje inertne rutine čineći sve novo (Otk 21,5)

Neka mi bude sve novo.

08. 06. 2007.

Križ

Križ
Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni (1 Kor 6,19-20) na Golgoti? Isusova otkupiteljska žrtva spasenja učinila je od križa `grede koje život znače`, a od nas doživotne dužnike!
Također, križ stoji u anatomiji hodočasnika koji uzdiše:"Jadan ti sam ja čovjek" (Rim 7,24). Ovaj vapaj, nastao iz uvida u ispraznost robovanja raspadljivosti, svakodnevni je poticaj da Duhom usmrćujemo tjelesna djela kako bismo kušali slobodu djece Božje. (Usp. Rim 8,13-21)

06. 06. 2007.

Suradnja s milošću II.

Svako malo milost nas podsjeća da ustvari Bog u nama čini i htjeti i djelovati, te shvatiš da čvrstoću odluke ne možeš očekivati od svojih sposobnosti, nego da ju moraš izgrađivati na Stijeni.
Verzije svojih odluka, sva svoja nastojanja, želje i htijenja treba prvo prikazati Bogu, pa ukoliko bez prigovora prođu filtar savjesi, tada pristupiti činu subjektivnog odlučivanja. Pritomu je, po uzoru na Getsemanski poučak, najbitnije ostati svjestan činjenice objektivnog prvenstva Negove volje, te ne biti iznenađen ili razočaran ishodom drugačijim od očekivanog.
Taj ishod, ta novonastala situacija jest otvorena ponuda za suradnju - mogućnost za iskorak u izazov prihvaćanja milosti...

31. 05. 2007.

Suradnja s milošću

Uviđajući degradirajući efekt iskustva grijeha, kroz proces kajanja se izgrađuje beskompromisna odluka:" ... čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da neću više griješiti"!
Poput Jakova, vjernik se čvrstoćom odluke hrve s Bogom za blagoslov. A Bog, uvažavajući ljudsko dostojanstvo i cijeneći iskrenu nakanu, prihvaća borbu. Naravno da ovo svjedočanstvo ne bi smjelo zavesti na zaključak kako je potrebno zarađivati Božju milost.
Relacija koju Bog ozbiljno shvaća (patetične, fanatične i srodne frekvencije On i ne hvata) jest partnerski odnos suradnje, usredotočen na oblikovanje kompatibilnosti našeg stava s Njegovom voljom.

24. 05. 2007.

`Gosti stanova glinenih`

Već sam se susretao s izrazom glinene posude upotrijebljavanim kao slika za ljudsko tijelo, no izraz iz knjige o Jobu gosti stanova glinenih (Job 4,19) - dosada mi je promicao.
Njegova punija sadržajnost ne samo da opisuje propadljivost i prolaznost tijela (stanovi glineni), nego kroz funkciju gosta precizira narav boravka i korištenja tih stanova.
Dakle, nisam vlasnik tijela, nego mi je darovana privilegija da privremeno koristim blagodat tog gostoprimstva.
Milost ovog uvida oplemenjuje...

23. 05. 2007.

Neodgovornost

Jutros me puk`o onaj stih:"Sve brige svoje, Tebi dajem..."(D.F.) A onda se zapitam smijem li se tako ponašati te prebacivati brige na dugoga, nije li to neodgovorno?
Naravno da je neodogovorno i sablažnjivo za one koji žive sebi, u sebi i po sebi, ali ukoliko ne živim više ja, nego živi u meni Krist (Gal 2,20) onda postaje jasniji ovaj stih. U trenucima kada zaboravim kako je ustvari sve ispraznost (Prop 1,2), tada razum instiktivno aktivira brige sa zadatkom da izrade strategiju očuvanja nadzora nad različitim životnim situacijama u stilu "što bi bilo kad bi bilo", a takva razumska metoda uglavnom se pokaže kao naivni promašaj.
U milosti vjere, čin predavanja briga Bogu je trenutačno djelotvoran, oslobađa od tašte odgovornosti. Evo, ponovno onih, u glavi mi aktualnih, stihova: Sve brige svoje, Tebi dajem - sve boli moje, život moj - primi o Bože molitvu moju...

21. 05. 2007.

Ustani!

Bog nek' ustane! Razbježali se dušmani njegovi! (Ps 68,2)

Doima me se ovaj zaziv Bogu da ustane, jer kad Bog ustane - dušmani bježe a vjernici ga slave. Stoga, jutrom ustani u meni, Bože, nek` se razbježe isprazne misli da s povjerenjem prihvatim još jedan dan slave tvoje.

18. 05. 2007.

Tiha radost

... srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće.
U onaj me dan nećete ništa više pitati.
(Iv 16, 22-23)
U glavi postoji pohranjena informacija kako `Bog daje i ono što se ne usuđujemo moliti`. U konkretnim situacijama doživljavam istinitost ove tvrdnje, te, svjestan primljene milosti, pokušavam iskazati zahvalnost i nerijetko ostajem zbunjen jer kao nesavršeno biće teško prihvaćam činjenicu da `Bogu nije potrebna naša hvala, nego je Njegov dar što smo mu zahvalni`!
Tu negdje je granica ulaska u tihu radost! U radost neopterećenu fenomenološkim imperativima da bude očitovana i doživljena kroz emocije, u radost postojanog mira utemeljnog na pouzdanju u nebeskog Jamca, u radost razoružanu od pitanja.

15. 05. 2007.

Ne zapusti me!

Jahve, što ja počeh, ti dovrši! Jahve, vječna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti! (Ps 138,8)

Ne zapusti me, Bože! Ti koji Jesi, ne zapusti ono što Jest u meni jer `uzalud se muče graditelji`, uzalud je spremnost i angažiranost bez Tvog blagoslova.

14. 05. 2007.

Trs

Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici. (Iv 15,8)


Milosni sokovi božanskog trsa pulsiraju mi u srcu! Obradovalo me što sam, čeprkajući po internetu, naišao na rasprave o odlikama tradicionalnog (predkoncilskog) reda Mise na forumu Ureda HBK za mlade.

Ne ulazeći u detalje pojedinih liturgijskih obreda, podržavam ideju o `vraćanju oltara na njegovo mjesto`, tj. okrenutost svećenika leđima prema vjernicima. Uvjeren sam da bi takav pristup potaknuo svećenike i vjernike na zahvalniju euharistiju i ponizniji pristup otajstvu spasenja.

11. 05. 2007.

Ohrabrenje

Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše... (Dj 15,24)
Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli! (Dj 15,28-29)

Iskrena podrška iskazana od vjerodostojne osobe jest dobrodošla i okrepljujuća za duh. A tek kad čuješ Isusa: "Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. (Iv 15,16)

10. 05. 2007.

Licemjerje

Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi? Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni. Nato sve mnoštvo umuknu. (Dj 15,10-12)
Ovaj navod iz Svetog pisma uvijek me iznova štrecne, očito gađa izravno u srž bića. Naime, često se pod krinkom teološki izverzirane retorike, oholost ponaša poput brokera spasenja. Stoga, u ime Isusovo, usuđujem se izustiti osobnu molitvu za prosvjetljenje nadležnih osoba i kongregacija unutar Crkve kako bi pokrenuli inicijativu za oslobađanje reda sv. mise od sadržaja koji se zove propovijed.
Svrha propovijedi je bila pojašnjavanje, a u vremenu korištenja latinskog jezika i prevođenje, misnih čitanja te na taj način približavanje Božje riječi vjernicima. Budući da je to bilo razdoblje nepismenosti puka - takva institucija propovijedi je bila opravdana i neosporno korisna. No, danas propovijedi navode vjernike na sablazni, kontradiktornosti, nedosljednosti, zbunjenost apsurdima i sl. vjerujem nenamjerne ali očite probleme s posljedicama propovijedanja.
Žao mi je što se evo i ja rasplinuh u sporedne stvari - a jedno je bitno (Lk 10,42), jedan je uzrok Evanđelja (radosne vijesti): milošću smo spašeni!(Dj 15,12)
by Klaudijo - Mostar